Razmjena

Gledam odozgo kako se loptaju mojom otkinutom glavom. Loču, loptaju se, pucaju u nebo. Žao mi ptica više nego mene. Meni ovdje ništa ne manjka, ni ta glava što sam je nosio i što me vodila. Tamo kud idem, mogu i bezglav. Al ne krećem još, čekam da me se dolje okanu, da pođem s mirom. Ne znam koliko će trajati. Stara kad je čula, krik joj se u grlu skamenio. Stari je goloruk pošao da me traži, hoće da me sastavi i da obilježi mjesto gdje sam pao. Lunja kroz šumu, a ja ga odozgo na kriv trag navodim, samo da na ove pijane pustahije ne nabasa. Nek moju glavu natakare nekom drugom nesretniku, nek mi otpilaju noge i daju kome treba, ni za šta ne marim, samo za komad tišine, al’ da nije grobna. Jebem ti zemlju! Što je više branimo, sve više nas guta. Buraz još nije čuo za mene, tek će me njegova muka saplitati. Kako da čuje kad iz tenka ne izbija, prolazi kroz one kuće ko da su kartonske. Kud taj prođe i duhovi ispod pragova bježe.