Ona se ne imenuje. O njoj se šifrovanim jezikom priča kao o onim danima, nju imamo, dobile smo. Žena se često tokom tih dana smatra nečistom, pa i neupotrebljivom. Ulošci se kupuju i pakuju u neprozirne vrećice kao objekt srama, a potom se u posebnim ladicama kriju od očiju muških ukućana i kolega. U toku reklamnog bloka, proizvođači se hvale superupijajućom moći tampona, potapajući ga u čašu punu plave tečnosti. A gdje je tu krv? I gdje je u svemu tome žena?

Upravo crvena nit menstrualne krvi provlači se kroz zbirku priča „Put od crvene cigle” Marijane Čanak, istražujući ne samo prokletstvo već i – tajnu ženske snage i moći. Menstruacija je ženina stara (višedecenijska) prijateljica koja se, iako ima svoje hirove i prohtjeve, ponekad sa zebnjom očekuje. Krv je ta pomoću koje žene mogu čak i začarati svoje muškarce, ali ih i nepovratno izgubiti, ukoliko je, kojim slučajem, nema prve bračne noći. Može biti i neželjena, kada se pojavi tokom putovanja, pa žene piju pilule kako bi odgodile krvarenje ili nose crvene narukvice da bi im poslodavac (ili bolje rečeno: moderni robovlasnik) progledao kroz prste zbog prečestih odlazaka u toalet. Ženama krv služi i kao isprika kako bi se preskočio čas fizičkog vaspitanja. Takođe, zbog predmenstrualnih tenzija žena može postati opasna, a menstruacija uzbudljiva.

I konačno, ženi će spas od nasrtljivog muškarca, koji ne prima ne kao odgovor, donijeti, sasvim neočekivano, upravo jedan rascvjetali, krvavi tampon.

Slađana Nina Perković